(Foto: Arhiva)
Postoji stara dilema – da li ljudi ulaskom u vlast vremenom izgube osjećaj za svakodnevne probleme svojih sugrađana ili pokušavaju da zaborave svoje koje su imali dok nisu bili dio vlasti?
Funkcija, budžeti i protokolarni događaji često stvaraju utisak da se političari postepeno udaljavaju od stvarnosti običnog čovjeka i drugačije počinju posmatrati prioritete zajednice.
Odluka Grada Zvornika da za nastupe pet izvođača tokom „Zvorničkog ljeta“ izdvoji gotovo 160.000 KM sa PDV-om upravo je otvorila takvu raspravu. Niko ne spori značaj kulturnih manifestacija, koncerata i sadržaja koji okupljaju građane i promovišu grad. Međutim, pitanje koje se nameće jeste – da li su u ovom trenutku upravo to najveći prioriteti lokalne zajednice?
Zvornik i dalje nema javnu kuhinju koju finansira grad, iako na području grada i okoline postoje građani koji svakodnevno zavise od humanitarne pomoći. Prema posljednjim javno dostupnim podacima, kroz projekat MFS-EMMAUS-a u širem području Zvornika svakog dana podijeli se više od 170 toplih obroka socijalno ugroženim osobama. To znači da u neposrednoj blizini postoje ljudi kojima su osnovne životne potrebe i dalje neizvjesne.
Zakonski okvir lokalne samouprave propisuje da gradovi i opštine, između ostalog, imaju obavezu da obezbjeđuju uslove za ostvarivanje prava građana i vode računa o njihovim osnovnim potrebama kroz poslove socijalne zaštite i unapređenje kvaliteta života. Upravo zato pitanje prioriteta nije samo političko, već i društveno i moralno.
Prema trenutno dostupnim javnim informacijama, Grad Zvornik je u budžetu za 2026. godinu predvidio sredstva za podršku radu udruženja i sufinansiranje projekta „Jedan obrok dnevno“, koji realizuje Međunarodni forum solidarnosti EMMAUS, te je preuzeo obavezu da obezbijedi i prostor za podjelu obroka. Međutim, u javno objavljenim saopštenjima i budžetskim pregledima nije naveden tačan iznos izdvojen isključivo za javnu kuhinju, prenosi eTrafika.
Usvojeni budžet Grada Zvornika za 2026. godinu iznosi 61.733.920 KM, a nakon rebalansa povećan je na 75.433.920 KM, ali detaljna stavka koja bi precizirala izdvajanje za javnu kuhinju nije javno istaknuta u dostupnim dokumentima.
Da li je gotovo 160.000 maraka za pet večeri zabave previše ili nije, svako će procijeniti na svoj način. Međutim, činjenica da se istovremeno stotine obroka svakodnevno dijele humanitarnim putem pokazuje da socijalne potrebe u ovoj zajednici nisu nestale.
Možda najveći paradoks cijele priče leži u reakciji samih građana. Mnogi negoduju zbog ovakvog trošenja budžetskog novca, postavljaju pitanje prioriteta i kritikuju vlast. Ipak, kada koncerti počnu, šetalište bude puno. Upravo zato odgovornost nije isključivo na onima koji donose odluke, nego i na društvu koje često istovremeno osuđuje određene poteze i svojim prisustvom ih potvrđuje.
Zbog toga pitanje nije samo da li vlast ulaskom u institucije gubi empatiju prema potrebama građana. Pitanje je i koliko smo kao zajednica spremni da insistiramo na drugačijim prioritetima i da ih dosljedno branimo, čak i kada su reflektori, muzika i nekoliko dana zabave mnogo primamljiviji od teških, ali suštinskih tema koje određuju kvalitet života jednog grada.