Produženje mjera ograničavanja marži na osnovne životne namirnice u Republici Srpskoj pokazuje da rast cijena i pad kupovne moći stanovništva i dalje predstavljaju ozbiljan društveni problem. Na listi proizvoda čije su marže pod kontrolom nalaze se brašno, hljeb, ulje, šećer, mlijeko i jogurt, kao i hrana za bebe, pelene i deterdženti.
Iako vlasti ovu odluku predstavljaju kao zaštitu građana od novih poskupljenja, ekonomski pokazatelji ukazuju da veliki broj domaćinstava već duže vrijeme teško podnosi rast troškova života.
Prema podacima Saveza sindikata Republike Srpske, sindikalna potrošačka korpa za april 2026. godine iznosila je 2.904 KM, dok je prosječna neto plata bila 1.643 KM. To znači da prosječna plata pokriva svega 56,57 odsto osnovnih mjesečnih troškova jedne četvoročlane porodice.
Najveći udar na kućne budžete dolazi upravo od hrane. Samo za prehranu porodici je u aprilu bilo potrebno 1.336 KM, dok su troškovi stanovanja i komunalija iznosili 718 KM. Kada se tome dodaju prevoz, odjeća, obuća i ostali osnovni izdaci, postaje jasno zašto mnogi građani smatraju da plate više ne prate rast cijena.
Da problem nije privremen pokazuju i podaci iz prethodnih mjeseci. U januaru ove godine sindikalna potrošačka korpa iznosila je 2.835 KM, a prosječna plata 1.593 KM, što znači da je i tada pokrivala tek oko 56 odsto potrebnih troškova života.
Ekonomisti upozoravaju da pad kupovne moći ne znači nužno da građani zarađuju manje, već da cijene rastu brže od primanja. Posljedica toga je da porodice sve veći dio prihoda troše na osnovne namirnice, dok za štednju, obrazovanje, putovanja ili veće investicije ostaje sve manje novca.
Upravo zbog toga Vlada Republike Srpske nastavlja sa ograničavanjem marži na proizvode poput ulja, šećera i brašna. Takve mjere uglavnom se uvode kada postoji bojazan da bi nekontrolisan rast cijena dodatno ugrozio životni standard stanovništva.
Podaci sindikata pokazuju da je najveći dio plata danas usmjeren na puko preživljavanje, dok se sve veći broj građana nalazi na granici siromaštva ili je već primoran da smanjuje potrošnju čak i kada su u pitanju osnovne životne potrebe. Upravo zato ograničavanje cijena osnovnih namirnica više nije samo ekonomsko pitanje, već i socijalna mjera čiji je cilj da ublaži posljedice sve slabije kupovne moći stanovništva.