Ovaj potez izazvao je oštre reakcije većinskog vlasnika, kompanije H&P d.o.o. Zvornik, koja tvrdi da se time direktno zadire u privatno vlasništvo i pokušava preuzeti kontrola nad firmom bez tržišne kupovine i bez obeštećenja.
Prema informacijama iz pravnog tima vlasnika, zakon bi omogućio uvođenje vanredne uprave u slučaju teškog poslovanja, čime bi upravljačka prava sadašnjih vlasnika bila ograničena ili privremeno oduzeta. H&P tvrdi da se na taj način faktički uvodi model koji ima elemente „prikrivene nacionalizacije“, jer država preuzima odlučivanje u kompaniji u kojoj je privatni kapital većinski.
Iz Vlade Federacije BiH, s druge strane, ovaj potez obrazlažu kao mjeru koja treba spriječiti stečaj i mogući kolaps proizvodnje u Željezari, uz očuvanje radnih mjesta i stabilizaciju poslovanja. Ideja vanredne uprave, prema tom pristupu, nije oduzimanje imovine, nego privremeno upravljanje u cilju restrukturiranja i pronalaska dugoročnog rješenja za nastavak rada fabrike.
H&P, međutim, upozorava da je riječ o presedanu koji bi mogao imati ozbiljne posljedice po pravnu sigurnost investicija u Bosni i Hercegovini. U svom reagovanju navode da bi usvajanje zakona otvorilo prostor za višemilionske sudske sporove, uključujući i međunarodne arbitraže, te da bi šteta mogla biti ogromna i za budžet Federacije BiH.
Dodatno, vlasnik tvrdi da je država ranije imala uvid u stanje u kompaniji, ali da nije pravovremeno reagovala kroz tržišne mehanizme, uključujući eventualnu kupovinu ili dogovor o restrukturiranju. Sada se, kako navode, pokušava ući u upravljačku strukturu zakonskim putem, nakon što drugi modeli nisu iskorišteni.
Slučaj otvara i širu dilemu o granici između državne intervencije u strateškim industrijama i zaštite privatnog vlasništva, posebno u situacijama kada firme zapadaju u ozbiljne finansijske probleme. Dok jedni vide vanrednu upravu kao način da se izbjegne stečaj i sačuvaju radna mjesta, drugi je tumače kao oblik prisilnog preuzimanja kontrole nad privatnom imovinom.
Odluka Parlamenta Federacije BiH o ovom prijedlogu zakona mogla bi odrediti ne samo sudbinu Željezare Zenica, nego i budući odnos države prema velikim privatnim industrijskim sistemima u kriznim situacijama.