Nakon što je Fikret Hadžić, poznat kao “Hadžija” iz Lukavca, odslužio višegodišnju zatvorsku kaznu za trostruko ubistvo i izašao na slobodu, njegov slučaj ponovo je izazvao snažne reakcije u javnosti i na društvenim mrežama, gdje se vodi podijeljena rasprava o krivici, kazni i samom smislu pravde.
Prema navodima iz sudskog postupka i njegovoj odbrani, sukob koji je prethodio tragediji trajao je godinama i počeo je u njegovom ugostiteljskom objektu, gdje je, kako je tvrdio, dolazilo do ponovljenih incidenata i dolazaka trojice braće u alkoholisanom stanju, nakon čega bi se gosti razilazili i posao trpio. Vremenom je, prema istim navodima, odlučio da zatvori kafanu.
Nakon zatvaranja objekta, sukobi su eskalirali. Hadžić je tvrdio da je kasnije fizički napadnut na ulici, gdje je pretučen i izboden nožem, te da policija jeste intervenisala i spriječila teže posljedice, ali da napadači nisu adekvatno procesuirani. Takođe je, prema njegovim navodima, više puta upozoravao institucije i tužilaštvo da će doći do daljeg nasilja ukoliko se situacija ne riješi, ali bez konkretnog ishoda.
Kritični događaj desio se 1. maja 2007. godine, kada je došlo do oružanog obračuna ispred jedne prodavnice u Lukavcu. Prema sudski utvrđenim činjenicama, Hadžić je tom prilikom upotrijebio vatreno oružje i usmrtio tri osobe, dok je jedna osoba uspjela pobjeći i preživjeti.
Dok jedni ističu da je riječ o pravosnažno presuđenom krivičnom djelu i odrađenoj kazni u skladu sa zakonom, drugi dio javnosti otvoreno izražava razumijevanje za njegov postupak, nazivajući ga “reakcijom na dugogodišnje maltretiranje” i primjerom nefunkcionisanja institucija. Takvi stavovi u dijelu online prostora doveli su do narativa u kojem se nasilje pokušava objasniti ili relativizovati kroz ličnu pravdu i osjećaj nepravde.
Da situacija postaje još nevjerovatnija i zabrinjavajuća, Hadžija ima i fanove. Po izlasku iz zatvora otvorio je Tik-Tok nalog gdje poziva "fanove" da mu uplate neku vrstu pomoći. Taj potez dodatno je podijelio javnost — dok ga jedni vide kao pokušaj normalnog života nakon izdržane kazne, drugi smatraju da je riječ o neprimjerenom javnom eksponiranju s obzirom na težinu presuđenog djela.
Pravni stručnjaci i dio javnosti upozoravaju da se u ovakvim slučajevima ne smije gubiti iz vida osnovni princip pravnog sistema — da se pravda ne može uzimati u svoje ruke, bez obzira na lične okolnosti ili prethodne sukobe. Ističu da se svaki pokušaj opravdavanja nasilja kroz emocije ili lične narative kosi s temeljnim principima vladavine prava.
Slučaj Fikreta Hadžića tako ponovo otvara širu društvenu debatu na Balkanu o granici između lične tragedije i krivične odgovornosti, ali i o opasnosti stvaranja “kulture opravdavanja” nasilnih djela u javnom diskursu, posebno kada se ona prenose i pojačavaju kroz društvene mreže.