Fotografije i objave sa airsoft susreta pod nazivom „Kuga 4 – The Last Stand“, uz poruke poput „U gnijezdu Zelenih ptica“, ponovo su otvorile pitanje koje u Bosni i Hercegovini izaziva nelagodu — gdje je granica između sporta, hobija i simulacije stvarnih ratnih sukoba?
Airsoft klubovi širom regiona predstavljaju se kao sportsko-rekreativna udruženja koja okupljaju ljubitelje taktike, prirode i timskog rada. Međutim, zbog načina djelovanja, uniforme, replika oružja, vojnih formacija, komunikacije preko radio-veza i simulacija urbanih borbi, dio javnosti postavlja pitanje da li ovakvi događaji mogu imati i dublju, zabrinjavajuću dimenziju.
U zemlji koja je prije samo tri decenije prošla krvavi rat, masovna okupljanja ljudi u vojnim uniformama sa veoma realističnim kopijama pušaka i scenarijima „poslednjeg otpora“, „eliminacije neprijatelja“ ili „osvajanja teritorije“ kod građana prirodno izazivaju nelagodu. Posebno kada se takve aktivnosti odvijaju u šumama, napuštenim objektima ili izolovanim područjima, daleko od očiju javnosti.
Sa bezbjednosnog aspekta, stručnjaci često upozoravaju da airsoft može predstavljati svojevrsnu osnovu za taktičku obuku civila. Učesnici prolaze kroz elemente kretanja u grupama, komunikacije, zauzimanja položaja, izviđanja i koordinisanog djelovanja. Iako klubovi tvrde da je riječ isključivo o sportu, kritičari smatraju da granica između rekreacije i para-vojne kulture ponekad postaje veoma tanka.
Dodatni problem predstavljaju komentari na društvenim mrežama, gdje se uz pojedine objave mogu vidjeti poruke mržnje, ratna retorika i nacionalistička prepucavanja. Takvi komentari ne znače automatski da organizatori podržavaju nasilje, ali pokazuju koliko je društvena atmosfera u BiH i dalje osjetljiva i opterećena ratnim narativima. Svako romantizovanje sukoba ili prizivanje nasilja nad bilo kojim narodom predstavlja ozbiljan društveni problem i ne bi smjelo biti tolerisano.
Ipak, važno je razlikovati pojedinačne ekstremne komentare od samih klubova i njihovih članova. Ne postoje javno dostupni dokazi da su airsoft udruženja u BiH organizovana kao ilegalne vojne formacije ili centri za pripremu sukoba. Veliki broj učesnika ovakve aktivnosti vidi isključivo kao adrenalinski sport sličan paintballu ili survival igrama.
Zbog toga se pitanje vjerovatno ne svodi na potpuno ukidanje airsoft klubova, već na jasniju kontrolu i regulaciju. Nadležne institucije mogle bi pooštriti pravila o korištenju replika oružja, lokacijama održavanja događaja, bezbjednosnim provjerama organizatora i zabrani političke, vjerske ili nacionalne propagande na ovakvim okupljanjima.
Bosni i Hercegovini danas je potrebna stabilnost, smirivanje tenzija i jačanje povjerenja među ljudima, a ne atmosfere koje podsjećaju na devedesete. Upravo zato svaka aktivnost koja makar simbolično podsjeća na ratnu mobilizaciju mora biti posmatrana odgovorno, bez širenja panike, ali i bez ignorisanja opravdanog straha građana koji još nose posljedice rata.
Dodatnu zabrinutost kod dijela javnosti izaziva činjenica da su mnoga airsoft udruženja u BiH legalizovana kroz relativno jednostavan sistem registracije sportskih ili građanskih udruženja, bez posebnih bezbjednosnih procedura koje bi važile za aktivnosti sa izraženim taktičko-vojnim karakterom. U praksi, dovoljno je ispuniti administrativne uslove za registraciju udruženja, dok detaljne bezbjednosne provjere članova, organizatora ili učesnika uglavnom nisu obavezne osim u slučaju pojedinačnih policijskih procjena ili prijava događaja.
Kritičari smatraju da upravo tu postoji pravna praznina, jer ovakva udruženja koriste replike veoma slične pravom naoružanju, organizuju simulacije sukoba i okupljaju veći broj ljudi u uniformama, a da pritom ne podliježu nadzoru kakav postoji kod službenih bezbjednosnih ili streljačkih struktura. Posebno se problematičnim smatra mogućnost da se kroz “sportske aktivnosti” razvijaju osnovne taktičke vještine i oblici grupnog djelovanja bez ozbiljnijeg institucionalnog praćenja.
S druge strane, pravni stručnjaci upozoravaju da se svako ograničavanje mora zasnivati na konkretnim dokazima o nezakonitom djelovanju, jer samo bavljenje airsoftom formalno nije protivzakonito. Upravo zbog toga se sve češće govori o potrebi donošenja posebnih zakona i strožih pravila koja bi jasno definisala granice između sporta, rekreacije i aktivnosti koje mogu izazvati bezbjednosnu ili društvenu zabrinutost u postratnom društvu kakvo je Bosna i Hercegovina.