Poruke koje dolaze iz naše svakodnevice sve više zvuče kao upozorenje koje ne smijemo ignorisati: dok obični ljudi razmišljaju kako preživjeti mjesec, platiti račune i sačuvati minimum dostojanstva, paralelno se podižu tenzije i sve glasnije odzvanja opasno „zveckanje oružjem“.
Taj kontrast ne sluti na dobro – istorija nas je već naučila kuda takvi putevi vode. Pojedinci sa kojima dijelimo zrak, srećemo na ulici su zapravo ljudi zatrovanog uma i kao takvi najopasniji za jednu socijalnu zajednicu.
Ono što je opasno jesu da se takve strukture ne kategorišu kao opasne po zajednicu nego su svedene na plašt patriotizma u kultu tradicije i strukture organizovanja jedne zajednice.
U tom kontekstu, dodatnu zabrinutost izazivaju i simbolične, ali snažne političke i društvene poruke koje dolaze iz regiona. Članovi i njihovi prijatelji iz obilježili su 20 godina od događaja na Kosovu posjetom ratnim veteranima . Moto-maraton pod nazivom „Jaši do Kosova“ predstavljen je kao zahvalnica albanskim veteranima koji su učestvovali u ratu u Hrvatskoj protiv .
Ipak, ovakvi potezi, bez obzira na deklarisane namjere, nose težinu koja prevazilazi simboliku. U regionu koji još nije do kraja zaliječio ratne rane, svaka poruka koja podsjeća na sukobe, savezništva iz ratnih vremena i podjele, može djelovati kao iskra u suvom barutu.
U vremenu kada građani traže stabilnost, sigurnost i normalan život, svako podizanje tenzija predstavlja ozbiljno upozorenje. Jer kada se buka oružja vrati u javni prostor – makar i kroz simbole – cijena koju društvo može platiti uvijek je previsoka.
Fotografija napravljena u Hamburgu u realnom vremenu.
Izvor: Albanian-Croatian Friendship