Sveštenik Darko Perić, paroh u Pilici kod Zvornika, darovao je veći deo jetre kolegi svešteniku Bogdanu Stjepanoviću, koji se suočio sa ozbiljnim zdravstvenim problemima koji su zahtjevali hitnu transplantaciju ovog važnog organa.
Darodavac je rodom iz Bogutovog Sela kod Ugljevika i kaže da se na ovaj korak odlučio kao hrišćanin i sveštenik, da „prijatelju i kolegi pruži šansu za novi život“, darujući mu čak 60 odsto jetre.
U Turskoj je proveo ukupno četiri nedelje, od 5. marta do 2. aprila. Tokom boravka najveća podrška bila mu je supruga Radmila. Oporavak protiče uspešno, dok je oporavak oca Bogdana nešto sporiji, što je i očekivano kod primaoca organa, ali ide u dobrom pravcu.
Pripreme za transplantaciju trajale su deset dana kako bi se utvrdilo da su oba organizma spremna za zahvat u klinici u Istanbulu. Nakon operacije, Perić je proveo još sedam dana na oporavku, a potom se vratio kući. Sa Bogdanom je sve vreme bio zajedno, osim tri dana nakon transplantacije kada su bili razdvojeni zbog medicinskog nadzora.
Njegove reči nose suštinu hrišćanske poruke: činiti dobro, voleti bližnjeg i pomagati drugima onako kako bismo želeli da drugi pomognu nama.
Darko Perić (41) završio je bogosloviju „Sveti Petar Dabrobosanski“ u Foči, a potom i Bogoslovski fakultet u Beogradu 2009. godine, kada se oženio suprugom Radmilom iz Peljava kod Lopara. Rukopoložen je iste godine, 15. avgusta, a praksu je obavljao u manastiru Dragaljevac. Već 17 godina službuje u Pilici. Otac je sina Filipa, učenika prve godine Srednje bogoslovske škole u Sremskim Karlovcima.
Ističe da mu je najvažnije da se Bogdan oporavi i da sve bude dobro, jer tek tada, kako kaže, osećaće da je učinjeno pravo delo. Nije to učinio zbog pohvale, već da pruži nadu i produži život prijatelju.
Najveća nagrada, dodaje, jeste osećaj radosti kada znate da ste nekome pomogli — radost koja briše svaku žrtvu i bol, poput majke koja kroz napor donosi novi život na svet.
Nesebičnost kao najuzvišeniji dar
U danima posta i približavanja Vaskrsu, ovakva dela dobijaju još dublji smisao. Post nije samo odricanje od hrane, već pre svega odricanje od sebičnosti, gordosti i ravnodušnosti prema drugome. Upravo kroz žrtvu i davanje, čovek pokazuje suštinu vere — ljubav.
Primer sveštenika Darka Perića svedoči o tome da sveštenički poziv nije samo služba, već život ispunjen brigom za bližnje. Ljubav prema tom pozivu ogleda se u spremnosti da se da i deo sebe, bukvalno i duhovno, kako bi drugi živeli.
Vaskrsenje, kao praznik pobede života nad smrću, upravo u ovakvim delima dobija svoje najdublje značenje. To nije samo sećanje na čudo, već poziv svakome da bude deo tog čuda — da svojim delima donosi novi život, nadu i svetlost drugima.
U vremenu kada se često govori o podelama, ovakvi primeri podsećaju da je istinska snaga u dobroti. Nesebičnost nije slabost, već najveća hrabrost — ona koja ne traži ništa zauzvrat, osim da drugi živi.
Izvor: Eparhija zvorničko-tuzlanska