Penzioneri koji su radni vijek proveli u inostranstvu i tamo ostvarili pravo na penziju, a nemaju penziju u Republici Srpskoj, često se suočavaju s dilemom – da li su dužni sami plaćati zdravstveno osiguranje. U javnosti se posebno ističe podatak o doprinosu od 10,2 odsto, ali praksa pokazuje da situacija nije ista za sve.
Prema važećim propisima, lica koja nemaju status osiguranika u Republici Srpskoj po drugom osnovu – poput zaposlenja ili evidencije na birou – nemaju automatsko pravo na zdravstveno osiguranje. U tom slučaju, jedina opcija je dobrovoljno osiguranje, pri čemu su obavezni sami uplaćivati doprinos, koji iznosi 10,2 odsto na utvrđenu osnovicu.
Međutim, ključnu razliku čini međunarodni sporazum koji Bosna i Hercegovina ima sa Njemačka o socijalnom osiguranju. Ovaj sporazum omogućava penzionerima koji primaju njemačku penziju da zdravstvenu zaštitu koriste i u Republici Srpskoj, bez obaveze plaćanja doprinosa u RS.
Da bi ostvarili to pravo, penzioneri moraju pokrenuti proceduru kod nadležnog osiguravajućeg fonda u Njemačkoj, gdje dobijaju odgovarajući ino-obrazac koji potvrđuje njihovo osiguranje. Sa tim dokumentom prijavljuju se u Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, koji nakon provjere odobrava korištenje zdravstvenih usluga. Troškovi liječenja u tom slučaju refundiraju se između država, a osiguranik nema dodatnih izdvajanja.
Zaključak je jasan – obaveza plaćanja 10,2 odsto doprinosa ne odnosi se na sve penzionere iz inostranstva. Oni koji koriste prava iz međunarodnih sporazuma, poput onog sa Njemačkom, mogu ostvariti zdravstvenu zaštitu u Republici Srpskoj bez dodatnih troškova, dok su ostali dužni sami regulisati svoj status kroz dobrovoljno osiguranje.