Nakon godina političkih prepucavanja, osporavanja i saopštenja „nije legitiman, ali ćemo ipak reagovati na svaku njegovu odluku“, visoki predstavnik navodno pakuje kofere – ali bez drame. Neće biti smijenjen, neće biti protjeran, niti će ga „narod ispratiti“. Jednostavno ide u penziju ali će ostati kao prepoznatljivo lice u Republici Srpskoj koje je ujedinilo vladajuće političke strukture sa opozicijom u mišljenju da mu u našoj državi nije mjesto.
Vijest je dočekana kao da je riješen najveći problem u istoriji regiona. Jer, očigledno, čim Šmit ode, sve će krenuti nabolje: političke krize će nestati, institucije će procvjetati, a izjave političara postaće umjerene i racionalne. Samo što – neće.
Ironija sudbine je da će čovjek kojeg političari „nikad nisu priznali“ otići mirno, uredno i po planu – u penziju. Bez spektakla, bez pobjedničkih govora i bez dramatičnih preokreta koje su mnogi najavljivali godinama.
U međuvremenu, građani će i dalje živjeti između istih problema: ekonomije koja „samo što nije procvjetala“, politike koja „samo što nije stabilna“ i reformi koje „samo što nisu počele“.
Ali nema veze – važno je da je još jedna velika politička bitka „dobijena“ ili barem tako zvuči u saopštenjima.